HRVOJE MAJIĆ - rođen je u Vinkovcima 2. svibnja 1969. Tu je završio osmogodišnju školu 1984. godine i nastavio školovanje u vinkovačkoj Gimnaziji.
Nakon što je 3. razred Gimnazije završio s nedovoljnim uspjehom, prekinuo je školovanje, da bi kasnije položio privatno treći i četvrti razred i maturirao 1989.godine.
Tamburu je počeo svirati još u osmogodišnjoj školi, uz privatnu poduku, a pohađao je i glazbenu školu.
Prve poduke tambure dobiva 1980. godine u RKUD-u "Maksim Gorki" od učitelja tambure Ivana Kovačevića, a godine 1984. već je član "Zlatnih Dukata", tamburaškog sastava koji je svojom kvalitetom i uspjehom pokrenuo val malih sastava u Hrvatskoj.
O od 01.7.1987. god. profesionalni je glazbenik.
"Dukati" nastupaju u županjskom kraju, a posebno je bio značajan stalni angažman u taverni restorana "Kristal" gdje sastav nastupa 86/87. g. te se u ljeto 1987. g. kreće u nastupe po Hrvatskoj uz pomoć tadašnje glazbene agencije "Lira" iz Čakovca. Iste godine se dogovara suradnja s kompozitorom Josipom Ivankovićem, a rezultat je bio album "Nek zvone tambure" koji izlazi na tržište 1988.g i nstupi po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji.

U narednim godinama, sa "Dukatima" je sudjelovao na sljedećim albumima:
1988 - Nek zvone tambure
1989 - Hrvatska pjesmarica
1989 - Pjevaj kad duša boli
1990 - Dao bih zlatne dukate
1990 - Horvatska domovina
1991 - Klasika
1991 - U meni Hrvatska
1992 - 16 zlatnih hitova
1993 - Da su meni krila laka
1993 - Sretan Božić
1994 - Od dvora do dvora
1994 - Starogradska pjesmarica
1995 - Suživot
1996 - Vranac
1998 - Nek me pamte gradovi
1999 - Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine
2001 - Sedam dana (izdan nakon Majićeve smrti)

Hrvoje istražuje i širi mogućnosti malog sastava koji je u odnosu na veliki pokretljiviji i praktičniji. Njegove transkripcije djela klasike u startu su pravljene za male sastave.
Njeguje instrumentalnu glazbu i doprinosi tome da tamburaši imaju kvalitetne tzv. instrumentale, onu prvu rundu na svirci, sviračima najdražu.
Posebni je zaljubljenik u rumunjsku glazbu zbog virtuoznosti i egzotičnosti. Znanje rado prenosi na mlade svirače i nekolicini sastava glazbeni je mentor.
Vrhunac njegove rano prekinute karijere je solistički album "Tambura u svijetu klasike", a 1997. godine dobitnik je i nagrade "Status" Hrvatske glazbene unije kao glazbenik godine u kategoriji tambure.
Dvije godine kasnije, 2. rujna 1999. uspješnu karijeru prekida tragičnom smrću.

Budući da je preferirao instrumentalnu tamburašku glazbu i dizao joj nivo, u njegovu čast, zahvaljujući kolegama glazbenicima, a posebno prijatelju Šimi Dominkoviću , u Vinkovcima se svake godine održava Memorijal tamburaške glazbe na uspomenu Hrvoju Majiću.
Centralna priredba memorijala je koncert na kojemu se izvodi isključivo instrumentalna tamburaška glazba i to: obrade tema iz hrvatskog folklora, skladana djela kompozitora za tambure, obrada (transkripcija) djela klasične glazbe, evergreen glazba te glazba drugih naroda i tambure se sviraju bez mikrofona i razglasa.